Nakon što je iz Crne Gore stigla vijest da je “Ti mene nosiš” u utrci za najprestižniju filmsku nagradu Oscar, i to upravo kao crnogorski kandidat, Ivona i Anita Juka prije odlaska na American Film Market u Los Angeles, gdje će pred američkom publikom, novinarima i distributerima promovirati film, odgovorile su na nekoliko pitanja za Ziher. Ivonin debitantski uradak već je proglašen najboljim filmskim ostvarenjem na našim prostorima u posljednjih 20 godina od strane domaćih kritičara, a njegova promocija svijetom tek počinje. Veliki The Hollywood Reporter utro je taj put svojom recenzijom filma po završetku Sarajevo Film Festivala, a u međuvremenu je “Ti mene nosiš” osvojio 7 nagrada – u Puli njih četiri (nagrada Breza za najbolju debitanticu te Zlatna arena za najbolju kameru, najbolje vizualne efekte i najbolju glazbu), Zlatnu mimozu za najbolju režiju u Herceg Novom te Grand Prix za najbolji film na Avvantura Film Festivalu u Zadru i bečkom Let’s Cee Film Festivalu. Ziherovu recenziju filma možete pročitati ovdje.
Nakon što je iz Crne Gore stigla vijest da je “Ti mene nosiš” u utrci za najprestižniju filmsku nagradu Oscar, i to upravo kao crnogorski kandidat, Ivona i Anita Juka prije odlaska na American Film Market u Los Angeles, gdje će pred američkom publikom, novinarima i distributerima promovirati film, odgovorile su na nekoliko pitanja za Ziher. Ivonin debitantski uradak već je proglašen najboljim filmskim ostvarenjem na našim prostorima u posljednjih 20 godina od strane domaćih kritičara, a njegova promocija svijetom tek počinje. Veliki The Hollywood Reporter utro je taj put svojom recenzijom filma po završetku Sarajevo Film Festivala, a u međuvremenu je “Ti mene nosiš” osvojio 7 nagrada – u Puli njih četiri (nagrada Breza za najbolju debitanticu te Zlatna arena za najbolju kameru, najbolje vizualne efekte i najbolju glazbu), Zlatnu mimozu za najbolju režiju u Herceg Novom te Grand Prix za najbolji film na Avvantura Film Festivalu u Zadru i bečkom Let’s Cee Film Festivalu. Ziherovu recenziju filma možete pročitati ovdje.
Crna Gora vas kao svog kandidata šalje u utrku za nominaciju za Oscara. Koliki je značaj koprodukcije (u Vašem slučaju filmske suradnje između Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije) na našim prostorima, ali i šire?Ivona Juka: Divno je kad nešto ujedinjuje i povezuje ljude. Toliko ljudi iz obje zemlje, i Crne Gore i Hrvatske, navija za ovaj film. Nakon mnogo vremena pojavio se film koji je drugačiji od drugih, koji ne razdvaja ljude po naciji već ih ujedinjuje u njihovim nesrećama, sreći, samoći, čežnjama, ljubavima, odanosti i svemu što nosimo u sebi. Prošlo je već preko dvadeset godina od ratnih sukoba, ljudi na ovim prostorima žive sasvim normalne životne priče. Ljudima s ovih prostora dosta je ubijanja, mržnje i monstruma, kao i filmova o tome, oni žele priče na koje imaju pravo i koje doista žive svojim vlastitim postojanjem. Mnogo mi znači što brišemo granice i što nacije koje su nekad ratovale s ponosom mogu osjećati svojim, kad film doista i jest zajednički. Kako je jedan kritičar lijepo napisao – ovo je film koji ne dovodi na pozornicu prošlost, već sadašnjost, koji ne dovodi nacionalnost, već Čovjeka. I upravo to spaja Crnu Goru i Hrvatsku, žudnja za Čovjekom u središtu priča.
„Ti mene nosiš“ izazvao je veliku pažnju u Hrvatskoj, ali i regiji i šire. Što mislite, što je presudno za takvu popularnost?Ivona Juka: Rekla bih da je film „Ti mene nosiš“ izazvao snažne emocije kod publike, više nego veliku popularnost. Ljudi su pod dubokim dojmom uvjerljivosti, identificiraju se s likovima i, kako kažu, „nose film danima u sebi“. Kadrovi koji se pred njima pojavljuju tjeraju ih na promišljanje o vlastitom životu, odnosima, i cijelom spektru situacija u kojima se nalaze. Tome je svakako pridonijela tema koja jest životna – ona je o svima nama, o našem životu, o onome što nam je poznato i blisko, a ne nekom drugačijem, dalekom ili egzotičnom životu. Također, film je o nama danas, ne o prošlosti, ne o povijesti, već o sadašnjosti. „Ti mene nosiš“ ne bavi se vanjskim obilježjima, ne bavi se rasom, nacijom, čak ni socijalnim statusom, već se bavi čovjekovom nutrinom, onime što čovjek jest i što ga najviše zaokuplja – život.
Odnos oca i kćeri nije česta tema filmova, pogotovo da kćeri imaju tako aktivnu ulogu u tom odnosu, odnosno da se one brinu o očevima. Dora se brine o svom zbunjenom ocu, Nataša o ocu s kojim je prekinula veze, a Ives o ocu koji boluje od Alzheimera. Zašto je za vas ovo bila važna tema?Ivona Juka: Bila mi je bitna aktivna uloga ženskih likova, da su žene te koje se suočavaju s problemima, a ne da se umjesto njih netko drugi suočava i riješava te probleme. Istovremeno, naš film ne ide u suprotnu krajnost i ne prikazuje žene kao svemoguće junakinje, već kao normalne osobe koje su kao svako ljudsko biće neminovno limitirane i nemoćne u nekim situacijama, ali su nosioci radnje. One se suočavaju s problemima, padaju, ustaju i traže rješenja.
Uz to, kako kažete, kćeri su rijetko prikazane u toj aktivnoj ulozi, a stvarnost pokazuje da su sve češće nositeljice obitelji, pogotovo u današnje vrijeme kad populacija stari. Sve tri priče redefiniraju prikaz odnosa očeva i kćeri, a priča Ives i oca koji boluje od Alzheimera jest jedna od ključnih, jer u toj priči otac u potpunosti ovisi o kćeri. Alzheimer je bolest koja je sve više u porastu i s kojom se sve više obitelji suočava. Ta priča nosi vrlo poznat i blizak emocionalni vrlog koje prolaze osobe bliske oboljelima. Međutim, bolest nije kraj odnosa i čvrste povezanosti oca i kćeri, baš kao ni druge prepreke u ostalim pričama. Naizgled kćeri nose očeve, ali i odnos s tim roditeljem, ocem, nosi njih.
U konkurenciji od 81 filma koji se natječu za nominaciju za Oscara za najbolji strani film bilježimo tek 9 redateljica. Osim toga, filmska industrija iznjedrila je brojnu poznatu braću, počevši od braće Lumiere, Darden, Cohen i brojnih drugih, međutim rijetko čujemo za uspješne sestre u filmu. Vaša sestra je redateljica, a vi ste producentica – obračunavaju li se sestre Juka u svojim filmovima s rodnim stereotipima?Anita Juka: U filmskoj industriji još uvijek pretežno rade muškarci. Poznato je da se u većini suvremenih filmova radi o muškom heroizmu, muškarac često ima ulogu spašavanja i tješenja ženskog lika i na sebe preuzima odgovornost rješavanja problema.
U pravu ste, “Ti mene nosiš” izokrenuo je tradicionalnu paradigmu. Predstavlja tri različite žene koje se bore da budu prihvaćene, bore se za iskupljenje i nove prilike. U današnjem društvu zanemareni ženski glas mora dobiti važniju ulogu u filmskoj industriji. Unutar tog konteksta, Dora, Nataša i Ives zauzimaju se za sve žene čije su uloge u filmu inferiorne ulogama muškaraca koji glume s njima. Ograničen pogled na ženske uloge dio je dominantne ideologije i mediji često prenose tu ideologiju u filmove i televizijske emisije koje su namijenjene za zabavu i konzumaciju od strane gledatelja nesvjesnih poruka koje primaju. Film koji se odupire konvencionalnim načinima portretiranja ženskih likova, kao što to “Ti mene nosiš” radi, ima veliki utjecaj na razmišljanje gledatelja o ženstvenosti, rodnih ulogama, starenju…
Nas dvije, kao sestre, zainteresirane smo pričati priče i o muškim i ženskim karakterima, ali, naravno, ženski karakteri u našim filmovima jednako su multidimenzionalni kao i muški. Zbog toga smatram da je važno imati što više ženskih autora, redateljica, jer na taj način se podiže kvaliteta i produbljuje sadržaj filmskih priča. Ja radim sa sestrom redateljicom i nadam se da ćemo zajedno napraviti još sjajnih filmova, baš poput braće koju ste spomenuli. Istina, zasad smo rijetka pojava, ali nadam se da će se to promjeniti i da će biti više žena koje se bave filmom.
