Tri međusobno upletene priče, u tri različita vremenska toka, o ženama i muškarcima iz tri društvene klase, povezane su regionalno uspješnom hrvatskom sapunicom, dramatičnog naslova: "Zatočenici sreće". Šminkerica je udana za sitnog dilera i kriminalca, koji se želi popraviti.
Redateljica ima dementnog oca, oplićalih sjećanja, koji povremeno odluta u grad. Producentica je nevjerna svome nevjernom mužu. Ali je središnji lik u priči djevojčica, kći prvog para, mala muškobanja, koja želi postati nogometni menadžer i napamet uči Mamićevgovor na tiskovnoj konferenciji. Dora je anđeo nad filmom, pa ga i otvara riječima svog idola: “Skoncentrirajte se!” Ujedno, Dora je jedini lik s planom za budućnost. Svi drugi žive zarobljeni u svojim životnim okolnostima, u nepopravljivim karakterima ili u svojoj bliskoj smrtnosti. Dora je budućnost u svijetu i gradu bez budućnosti.
Oštra, surova i krvava priča, snažnih, trgajućih emocija od kojih bi pucala filmska vrpca kad bi je bilo, ali bez ijedne sentimentalne scene, bez laži utjehe. Pritom, sve je u ovom filmu vrlo obično: i majka koja gura dijete u kolicima, i koja počinje bijesno psovati kad na nju slučajno, izlazeći iz haustora, natrči druga žena, i muž koji vara ženu s nižim osobljem, i maksimirski stadion koji odjekuje mržnjom, i Zagreb, leden i pod snijegom. Iz te prijeteće običnosti, privatne i društvene, izbija savršeno međusobno nerazumijevanje. Osim što žive u različitim vremenskim tokovima, ljudi se ne prepoznaju ni kada se slučajno sretnu. Oni su zatočenici iluzije o mogućoj sreći. Nje, međutim, neće biti.
